Komunistička Kina brani načela slobodne trgovine : što će biti s “globalizacijom”?

Otvaranje komunističke Kine međunarodnoj trgovini početkom 1980-ih, pod pravilima koja su diktirala najveće kapitalističke sile, bilo je jedan od ključnih događaja koji su kreirali proces “globalizacije”; taj pojam korišten je i ranije, ali je u širokoj upotrebi od 1990-ih.[1]

General Agreement on Tariffs and Trade (GATT), sklopljen je 1947.; iz njega je 1994. nastala Svjetska trgovinska organizacija (WTO), kojoj je Kina pristupila 2001.. Cilj GATT i WTO bilo je i ostalo osiguranje slobodne globalne trgovine, uz minimalizaciju carina i drugih prepreka. Sklopljeno je više od trideset multilateralnih ugovora koji se odnose na trgovinu robom i uslugama i intelektualna prava.

Uspješna strategija Kine u doba globalizacije

kina-uvoz-sirovinaGlobalizacija je 1990-ih izgledala kao strategija koja svima donosi korist: rast trgovine pomoći će svima, kao što plima jednako podiže male čamce i velike brodove.

Kina je maksimalno spretno iskoristila izlazak na svjetsko tržište s proizvodima desetaka milijuna jeftinih, spretnih i discipliniranih radnika. Prihodi su uspješno ulagani u razvoj gospodarstva (“socijalistička tržišna ekonomija”). Kina je najviše pridonijela seljenju industrije iz najrazvijenijih zemalja u “novoindustrijalizirane” (izranjajuća gospodarstva, “emerging economies”).

Najrazvijenije su zemlje zadržale prednost u visokim tehnologijama i globalnim financijama; ali i to dolazi u pitanje. Grupa BRICS i na tom planu počinje izazivati dominantnu grupu G7 (do 11 najvećih svjetskih gpospodarstava, sedam su članice G7, a četiri BRIC). Djelujući unutar G20, WTO i drugih multilateralnih organizacija, one razvijaju i vlastite organizacije i projekte.[2]

Dobitnici i gubitnici globalizacije

Globalizacija je donijela značajne koristi, ali i stvorila probleme, koji danas izazivaju političke posljedice. Mike Collins, suradnik časopisa Forbes, pisao je prošle godine: »Neupitno je da je globalizacija bila dobra stvar za mnoge zemlje u razvoju koje su dobile pristup našim tržištima i mogu izvoziti jeftine proizvode. Globalizacija je također bila dobra za multinacionalne korporacije i za Wall Street. Ali globalizacija nije bila dobra za radne ljude (plave i bijele ovratnike) i dovela je do kontinuirane deindustrijalizacije Amerike. (…) “To je divno za menadžere, vlasnike i investitore, ali pakao za radnike i prirodu.” (…) Po konzervativnim procjenama Roberta Scotta iz Economic Policy Institute, davanje statusa najprivilegiranije nacije Kini dovelo je do gubitka 3,2 milijuna radnih mjesta.« [3]

Gubitak radnih mjesta u SAD i drugim najrazvijenijim zapadnim zemljama donio je do rastućeg osjećaja nesigurnosti širokih slojeva i ogorčenja protiv elita. Osobito nakon globalnog financijskog sloma 2008., širi se osjećaj da su od 1980-ih jedino elite stvarno napredovale u doba prosperiteta, ali i u doba kriza. Na tim osjećajima, naglo rastu populistički pokreti, lijevi i desni.[4]

Njemački Der Spiegel piše u opsežnoj analizi: »Kroz dugo vrijeme, podupiratelji globalizacije pretpostavljali su da prednosti svjetske trgovine jednako koriste svima. To je bilo naivno. Postoje pobjednici i gubitnici, realni i imaginarni. (…) Točno je da su globalizacija i slobodna trgovina povećali globalni prosperitet, ali su također povećali nejednakost u najbogatijim nacijama. Učinili su najveće kompanije moćnijima, jer poslovanje je globalno, a politika tendira biti lokalna ili regionalna stvar. Učinili su svijet osjetljivijim na krize, jer je sve umreženo.« [5]

global-income-growth-1988-2008Vrlo zanimljiv grafikon desno prenesen je iz jednog rada čiji su autori Christopher Lakner i Branko Milanović, objavljenog 2014.. [5a] (Objašnjenja su dodana, prema podacima iz članka.) Grafikon prikazuje kretanje realnih dohodaka stanovništva svijeta tijekom 20 godina. Krajnje lijevo su oni koji su ‘isključeni iz razvoja’ u najsiromašnijim zemljama. Velik dio stanovništva svijeta znatno je unaprijedio svoj standard: to se odnosi ponajviše na stanovnike uspješnih ‘izranjajućih gospodarstava’, naročito u Aziji (Kina, Indonezija, Tajland, Indija idr.). Ali jako se pogoršao položaj, relativno, pa čak i apsolutno, onih koji su između 60-og i 85-og percentila: to je ponajviše srednja klasa (i radnička klasa) razvijenih zemalja (OECD-a i ‘tranzicijskih’).

Krajnje desno, krivulja naglo leti uvis. Gornjih pet posto je pokupilo 44% ukupnoga rasta svih dohodataka u tih 20 godina, a od toga lavovski dio gornjih jedan posto!

Globalizirani kapitalizam omogućio je stotinama milijuna ljudi da se zaposle u industriji, rudarstvu idr., radeći za plaće i u uvijetima koje bi radnici u razvijenijim zemljama danas smatrali ponižavajućim i neprihvatljvim. Ali za njih je to izlaz iz krajnje bijede.[5b]

Vlasnici tih postrojenja, iz bogatih ali i iz siromašnih zemalja, prebacujući proizvodnju tamo gdje su niske nadnice i standardi zaštite na radi, zaštite okoliša idr., ogromno su povećali svoje prihode. Marksističkim pojmovljem, povećan je stupanj eksploatacije radne snage (u čemu i Komunistička partija Kine marljivo sudjeluje). A lavovski dio pokupe financijski spekulanti, “vukovi s Wall Streeta”.

Lijevi i desni populisti – antiglobalisti

Dolazak na vlast Sirize u Grčkoj bio je uspjeh lijevih populista, ali oni su kapitulirali nakon što su bili suočeni s nemilosrdnim odbijanjem ministara financija eurozone, predvođenih Njemačkom, da pristanu na bilo kakav ustupak. Ministar financija Janis Varoufakis dao je ostavku kad je predsjednik vlade Aleksis Cipras prihvatio kapitulaciju.

bernie-vs-donald-left-vs-right-populismNa lijevoj strani političkoga spektra, stranke socijalne demokracije su se 1990-ih koncepcijom “Trećeg puta” integrirale u sustav i izgubile kontakt sa svojom tradicionalnom bazom. U SAD i UK pojavili su se populistički lideri Bernie Sanders i Jeremy Corbyn, koji su desetljećima kao “radikalni” ljevičari bili marginalizirani a dočekali svoju priliku u poodmaklim godinama. (Slično intergriranje u sustav dogodilo se sa zelenima. U Italiji je nasuprot marginalne zelene stranke na ekologističkim načelima zasnovan “Pokret pet zvijezdica”.)

Nove lijeve stranke, koje možemo nazvati populističkima, pojavile su se prvenstveno u mediteranskim zemljama. U Portugalu je prije godinu dana “Lijevi blok” ušao u vladu, pristavši na kompromise, u koaliciji sa starim strankama lijevog centra i ljevice, socijalistima i komunistima. Vlada kojoj je na čelu socijalist Antonio Costa izbjegla je velike konflikte i funkcionira uspješno, ali prerano je za konačnu ocjenu.[6]

Puno više uspjeha zabilježili su desni (nacionalno-konzervativni) populisti, krajem prošle godine pobjedom na izborima u Poljskoj, [7] a ove godine šokantnom pobjedom na referendumu o izlasku UK iz EU, te izborom Donalda Trumpa za predsjednika SAD.

Populisti oba krila obraćaju se nižim slojevima i od njih dobivaju glasove za ekonomske politike generalno “anti-globalizacijski” usmjerene na jačanje državnog intervencionizma i državne samodostatnosti, u privredi i u politici. Nema pak jasnog konceptualnog okvira kakve bi te mjere trebale biti, kakav su davali keysijanizam ili lenjinizam.

Možemo uočiti neke karakteristike desnih populista u odnosu na lijeve:
* Veliku pažnju posvećuju očuvanju tradicionalnih vrednota (vjere, nacije, obitelji isl.);
* znatno snažnije je zastupljen antiintelektualizam, a ponekad i nepovjerenje prema znanosti (poricanje klimatskih promjena, teorije evolucije isl.);
* na čelu ili u najužem vodstvu su često veliki bogataši, koji ipak uspješno ističu svoje radničko porijeklo, marljivi rad isl.;
* vrlo su nepovjerljivi prema ekološkim i ekologističkim načelima (prihvatljivi ako ne smetaju slobodi poslovanja).

Donald Trump u kampanji je žestoko govorio protiv slobodnog tržišta i globalizacije, te pozivao da »SAD ponovo proglase ekonomsku nezavisnost«. Najavio je i mjere koje mogu dovesti do rrgovinskog rata s Kinom. [7a] Najavljuje uvođenje protekcionističkh mjera za zaštitu radnih mjesta američkih “plavih ovratnika” (prvenstveno bijelaca), koji su bili presudni za njegovu pobjedu.[8] Najavljuje, uz smanjivanje poreza, nova državna ulaganja u razvoj infrastrukture i vojsku, kako bi se otvorila radna mjesta.

Varoufakis: Trumpove konfuzne mjere neće dovesti do uspjeha

Yanis Varoufakis smatra da najavljene konfuzne mjere neće dovesti do uspjeha, a pogotovo neće pomoći ljudima nižih prihoda.[9] “Ekonomija kapanja” je mit u situaciji kad je potražnja oskudna, jer bogataši neće dodatni prihod ulagati u novu proizvodnju, čije proizvode siromašni ne mogu platiti.

Da bi deficitarna državna potrošnja u SAD bila stabilizirajući faktor, morala bi biti praćena odlučnim naporima u naplati poreza od korporacija (na prihode koji sada nestaju u “poreznim rajevima”) i gornjih jedan posto bogataša.

Također je bitno, kaže Varoufakis, da novac koji se troši na stimuliranje gospodarstva i povratak nade “odbačenim” radnicima i dugovima opterećenim visokoobrazovanima, mora biti usmjeren u aktivnosti koje stvaraju dodanu vrijednost. »Dodatna vladina potrošnja će ubrzati rast u stvarima koje čovječanstvo i planet trebaju, ako su usmjerene na javna dobra i istraživanje i razvoj u zelenim tehnologijama.«

U tom je smjeru išla Obamina administracija; Obama je razvio intenzivnu suradnju s čelnicima Njemačke, Kine i Indije u globalnim naporima za suzbijanje klimatskih promjena, što je omogućilo da prošle godine bude donesen Pariški ugovor, te da za samo godinu dana, ratifikacijom dovoljnog broja država, stupi na snagu.

Trump, vatreni poricatelj klimatskih promjena i protivnik “clean energy”, najavljuje odlučan zaokret, odnosno povratak prethodnom odnosu. Za direktora Agencije za zaštitu okoliša (EPA) nominirao je Stotta Puitta, državnog tužitelja Oklahome, koji je kao zastupnik industrije nafte i plina vodio žestoku bitku protiv EPA.[10] Slični kadrovi, koji su bili u odlučnom sukobu s tijelima kojima sad dolaze na čelo, imenovani su za ministre stanovanja i urbanog razvoja te obrazovanja. U tijeku su pripreme za preuzimanje Ministarstva energetike.[11]

Kina će braniti slobodnu trgovinu od američke prijetnje

Nasuprot najavama izabranog predsjednika SAD, iako nitko ne zna što će on stvarno poduzimati u međunarodnim političkim i ekonomskim odnosima, u bizarnom preokretu povijesnih uloga, komunistička Kina se pojavljuje kao zaštitnik načela slobodne trgovine, protiv protekcionizma i “deglobalizacije”. O tome na kineskom portalu Global Times piše Sjue Rungđiu (Xue Rongjiu), kineski ekspert za međunarodnu trgovinu, potpredsjednik Kineskog društva za proučavanje WTO.[12] »Kina, kao velika svjetska sila, treba preuzeti odgovornost za upravljanje globalnim gospodarstvom [global economic governance] radeći zajedno s drugim nacijama i WTO da zaustavi i da se odupre anti-globalizaciji.«

Kaže da je Kina “svijetla točka” u svjetskog gospodarstvu, od koje zemlje širom svijeta mnogo očekuju. Kina je u stožernom položaju za koordinaciju zajedničkog djelovanja članica WTO.

Otkad je WTO osnovana, svjetska trgovina je porasla za 2,5 puta, a udio zemalja u razvoju je porastao sa 27% 1995. na preko 43% 2014..

WTO je razvila usku suradnju i koordinaciju s međunarodnim organizacijama kao što su IMF i Svjetska banka, da bi poduzele usklađene akcije za borbu protiv antiglobalističkih pokreta i pokreta za trgovinski protekcionizam.

Sjue Rungđiu smatra da će se, aktivnostima Kine i drugih zemalja na platformi WTO, »aktualna retorika protiv slobodne trgovine i investicija vjerojatno ohladiti«.

Rast kineskog imperija u doba globalizacije, dok SAD slijede stare metode

O odnosima Kine i SAD u globaliziranom svijetu zanimljivo je pročitati govor, kojeg je kineski veleposlanik u SAD Džang Jesui (Zhang Yesui [13]) održao 2010.. [14] »Bez obzira na teške udarce koje je svjetskom gospodarstvu nanijela međunarodna financijska kriza, glavni trendovi ekonomske globalizacije se nisu promijenili. To je zato što su ostala učinkovita tri glavna motora globalizacije: znanstveni i tehnološki napredak, prekogranična trgovina i investicije te međunarodno industrijsko restrukturiranje. Nove tehnologije, sa zaštitom okoliša, novim izvorima energije, nisko-ugljičnom ekonomijom i tehnologijom u srži, nastavit će pogoniti novi ciklus globalizacije.«

kina-1793-posjeta-britanskog-poslanikajpgGovoreći o kinesko-ekonomskim odnosima, rekao je da trgovina ide u oba smjera. Iznio je podatak, da je u prethodnom desetljeću američki izvoz u Kinu porastao za 330%. Između 2001. i 2007., američki izvoz u Kinu stvorio je, prema američkim izvorima, 2,57 milijuna novih radnih mjesta u SAD.

U časopisu The Globalist, koji je već prije godinu dana bio uočio veliku Trumpovu snagu, [15] Behzad Yaghmaian je u travnju 2013. pisao da je kineski uspjeh »prvi slučaj gradnje imperije u eri globalizacije«. [16] Kako se zapadni kapitalizam globalizirao, Kina je postala »svjetska tvornica«. SAD su pomogle Kini priglivši slobodnotržišno pravovjerje, a time su istovremeno potkopavale vlastitu poziciju u svijetu.

SAD nisu dovoljno ulagale u bitne uvjete buduće konkurentnosti: obrazovanje, istraživanje i razvoj. Suprotno je postupala Kina, neopterećena slobodnotržišnim pravovjerjem.

Kina je također izvukla korist od ratova u koje su SAD uložile stotine milijardi dolara, te sklapa dobre poslove u Afganistanu i Iranu. Kina je dobro poslovala s Iranom zahvaljujući američkim sankcijama, koje nije poštovala. (A to je, možemo naknadno zaključivati, bio i jedan od bitnih razloga da predsjednik Obama sankcije ukine.)

Globalizacija je jako ograničila učinkovitost starih metoda građenja carstva, a Kina je izronila s novim modelom.

Izbor Donalda Trumpa, tako gledano, izgleda kao priznanje činjenice da se SAD na globalnoj sceni, unatoč tome što su i dalje vodeća velesila, nalaze u defanzivi.

Uzaludna obrana tekovina Druge industrijske revolucije?

Kineski veleposlanik govorio je prije šest godina o industrijskom restrukturiranju u smjeru nisko-ugljične ekonomije, na temelju novih tehnologija. To je i danas pogonska snaga koja neumitno djeluje, mijenjajući klasična pravila igre u realnoj (ne-financijskoj) ekonomiji: cirkularnost u odnosu prema materiji, obnovljivi i učinkovitost u odnosu prema energiji. Tu su povoljne mogućnosti za investiranje novca. Kina se okreće u tom smjeru. [17] Njemačka vlada zasniva svoju strategiju razvoja i intenzivno promovira koncepciju “Četvrte industrijske revolucije” (Energie 4.0); u tome postoji intenzivna suradnja Njemačke i Kine.[18] Ekonomija postaje ekološka – ne zbog ideologije, nego zbog potrebe i prilike.

thacher-i-rudariNasuprot Obami, Trump najavljuje korak natrag. Nije problem samo u odbacivanju znanosti negiranjem klimatskih promjena. Pokušat će (možda) zaustaviti mašineriju strukturalnih promjena koja zauvijek uništava neka radna mjesta, kao što je bilo sa srednjovjekovnim prepisivačima rukopisa, slagačima olovnih slova idr.. Iako joj se sad na čelo postavlja čelnik najmoćnije zemlje svijeta, borba za povratak radnih mjesta iz Kine, Indije, Meksika idr. mogla bi biti jednako beznadežna kao borba britanskih rudara protiv mjera vlade Margaret Thacher, na početku suvremene ere neoliberalne globalizacije.

To su radna mjesta u industrijama, koje su bile nositelj Druge industrijske revolucije (nafta, električna energija, brodogradnja, strojastvo, kemijska industrija idr.). U tim industrijama nastala je i s vremenom prosperirala radnička klasa kvalificiranih radnika, dobro organizirana u sindikate. Oni su dostigli standard i životna očekivanja srednje klase. Njihovu moć i prosperitet postepeno je uništavala Treća industrijska revolucija (elektronika, telekomunikacije, računalstvo, roboti, Internet).

Nova radna mjesta će se otvarati, ali ne za njih. S druge strane, možda se konačno može ozbiljno postaviti i pitanje znatnog skraćenja radnog vremena, koje je načelno moguće zbog rasta produktivnosti rada, kao i neuvjetovanog minimalnog osobnog dohotka.

Kako globalno upravljati ne samo realnom, nego i monetarnom ekonomijom?

U gorespomenutom govoru kineski se veleposlanik također zalagao za poboljšanje globalnog upravljanja (governance), da bi se globalizacija učinila univerzalnije korisnom.

U sjeni golemog značaja i konflikata oko djelovanja Svjetske trgovinske organizacije, Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, u posljednjih 20-ak godina Organizacija ujedinjenih naroda i njene agencije (program za okoliš, program za razvoj, svjetska zdravstvena organizacija idr.) također su imale dugoročno značajnu ulogu, kao i multinacionalne organizacije civilnoga društva. Rad na “Milenijskim ciljevima” UN-a može se ocijeniti uspješnim, [19] a suzbijanje klimatskih promjena ne samo da je velika politička tema, nego usmjerava stotine milijardi dolara investicija godišnje.

Nasuprot ideološkoj ofanzivi i diskurzivnoj hegemoniji slobodnotržišnog fundamentalizma, ono što faktički funkcionira za opću dobrobit, na nivou nacija, je neka kombinacija tržišnih, državnih i društvenih mehanizama donošenja ekonomskih odluka. Pa čak i na međunarodnom nivou to možemo vidjeti: politika je ipak, bar djelomično, postala globalna.

Očiti glavni strukturalni problem, koji stvara veliku neravnotežu na globalnom nivou, jest neuspjeh svih inicijativa da se kontroliraju financijski tokovi. Ideje kao što je “Tobinov porez” i ukidanje “poreznih rajeva” nikad nisu napravile ni prvi korak ka mogućoj realizaciji. Monetarna ekonomija je zato mogla nabujati preko svake mjere suvislosti: cijeli današnji svijet financija je jedan veliki “financijski balon”. Realna ekonomija se ekologizira, a financijska vampirizira. [20] »An ever bigger tsunami of financial claims must be supported by a relatively ever smaller amount of real economic output.« [21]

Živimo u zanimljivim vremenima

Velika promjena u ovoj epohi globalizacije jest i to, da je dugoročni pogled postao uobičajeni pristup ne samo kod znanstvenika, nego i (bar nekih) političara. Ranije su planovi koji su ugrubo gledali deset godina unaprijed smatrani dugoročnim, a sada je 2050. godina uobičajeni horizont državnog planiranja. Svjetski lideri su dapače sasvim ozbiljno govorili i o svijetu godine 2100.. [22]

Ali tu dolazimo do problema demokracije: dok se bogati “uvijek za sebe pobrinu” i ne osjećaju nevolje i strahove demosa/populusa, potonji ne mogu niti žele gledati tako daleko niti tako široko.

I elite i puk imaju iste probleme u razumijevanju svijeta. Formula izgleda jednostavna: “zadržati dobre strane globalizacije, a suzbijati loše”. Ali nikad nema garancije, da neće biti i obrnuto.

Živimo, na nesreću, u zanimljivim vremenima.
______

BILJEŠKE

[1]Paul James & Manfred B. Steger: “A Genealogy of ‘Globalization’: The Career of a Concept”, Globalizations, Volume 11, 2014, Issue 4, Pages 417-434, Published online: 12 Sep 2014, http://www.tandfonline.com/doi/full/10.1080/14747731.2014.951186

[2] “BRICS ruši svjetski monopol dolara?”, 16. srpnja 2014., http://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/07/16/brics-rusi-svjetski-monopol-dolara/

[3] “The Pros And Cons Of Globalization”, 6. svibnja 2015., http://www.forbes.com/sites/mikecollins/2015/05/06/the-pros-and-cons-of-globalization/#231f607e2170

[4] “Populizam u povijesti i danas”, 12. studenoga 2016., https://zelpol.wordpress.com/2016/11/12/populizam-u-povijesti-i-danas/

[5] “A Turning Point for Globalization Inequality, Market Chaos and Angry Voters”, 17. studenoga 2016., http://www.spiegel.de/international/world/globalization-failures-have-world-at-a-turning-point-a-1121515.html

[5a]Christoph Lakner, Branko Milanovic: “Global income distribution: From the fall of the Berlin Wall to the Great Recession”, 27. svibnja 2014., http://voxeu.org/article/global-income-distribution-1988

[5b] O toj razlici osobito jasno piše Jeffrey Sax u knjizi “Kraj siromaštva : Ekonomske mogućnosti našeg doba”, Zagreb: Algoritam, svibanj 2007. (“The End of Poverty : Economic Possibilites for Our Time”, 2005.)

[6] “Why Portugal has become an oasis of stability”, 1. prosinca 2016., http://www.politico.eu/article/why-portugal-has-become-europes-oasis-of-stability-antonio-costa-prime-minister/ . “Portugal dobio vladu ljevice”, 26. studenoga 2015., https://zelpol.wordpress.com/2015/11/26/portugal-dobio-vladu-ljevice/

[7] “Angry Majority: Poland after a Year of Populist Rule”, 8. prosinca 2016., http://www.spiegel.de/international/world/poland-and-the-eu-in-the-age-of-national-conservatism-a-1124850.html#ref=nl-international

[7a]“Trump escalates economic tirade against free trade, China and globalism”, 28. lipnja 2016., https://www.theguardian.com/us-news/2016/jun/28/donald-trump-foreign-policy-speech-tpp-china-free-trade

[8]“Radnička klasa glasala je za Donalda Trumpa”, 10. studenoga 2016., https://zelpol.wordpress.com/2016/11/10/radnicka-klasa-glasala-je-za-donalda-trumpa/

[9] Yanis Varoufakis: “Donald Trump, the Next Keynesian President? Don’t Bank on it”, 16. studenoga 2016., http://europe.newsweek.com/donald-trump-yanis-varoufakis-economics-stimulus-left-wing-democrat-521841?rm=eu

[10] “Pruitt, Trump’s EPA pick, has both sides of climate divide girding for a major fight”, 8. prosinca 2016., https://www.washingtonpost.com/news/energy-environment/wp/2016/12/08/pruitt-trumps-epa-pick-has-both-sides-of-climate-divide-girding-for-a-major-fight/?utm_term=.1fc191727053

[11] “Trump transition team for Energy Department seeks names of employees involved in climate meetings”, 9. prosinca 2016., https://www.washingtonpost.com/news/energy-environment/wp/2016/12/09/trump-transition-team-for-energy-department-seeks-names-of-employees-involved-in-climate-meetings/

[12] “China can take the lead in restraining protectionism”, 9. prosinca 2016., http://www.globaltimes.cn/content/1022718.shtml

[13]Kineska imena pišem u hrvatskoj transkripciju u skladu s “Hrvatskim pravopisom” Matice Hrvatske (Badurina, marković, Mićanović)

[14]“hina and China-US Relations in the Era of Globalization – Speech by Ambassador Zhang Yesui at the University of Nebraska-Lincoln”, 12. studenoga 2010., http://www.china-embassy.org/eng/sghd/events/t768836.htm

[15] Stephan Richter: “Trump and the Fear of Hillary: A Political Psychogram of the 2016 Race”, 6. rujna 2015., http://www.theglobalist.com/donald-trump-hillary-political-elections/ . Richter je napisao da Trump perfektno koristi strahove bijelih američkih muškaraca od Hilary, koja predstavlja sada već “staru školu”, u Bijeloj kući. On se postavio kao “dominus” koji može ženu, od mnogih percipiranu kao “domina” postaviti natrag na njeno mjesto. Nipošto se ne radi o nekom ezoteričnom psihologiziranju; o realnoj osnovi tih strahova govori knjiga Hane Rosin “Kraj muškaraca i uspon žena”, Zagreb: VBZ, listopad 2014.. »U doba recesije iz 2008., tri četvrtine od 7,5 milijuna izgubljenih radnih mjesta otpadalo je na muškarce. (…) Od petnaest kategorija zanimanja za koja se tijekom sljedećega desetljeća predviđa najveći rast u Sjedinjenim Državama, u njih dvanaest prevladavaju žene.« (str. 9-10)

[16] “China: Empire Building in the Age of Globalization”, 17. travnja 2013., http://www.theglobalist.com/china-empire-building-in-the-age-of-globalization/

[17] O kineskom zaokretu vidi niz članaka na blogu Ekološka ekonomija. “Kina: svjetski lider u ekonomiji – možda uskoro i u ekologiji?”, 13. kolovoza 2013., http://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2013/08/13/kina-svjetski-lider-u-ekonomiji-mozda-uskoro-i-u-ekologiji/ . “Kineska ekologija, energetika i ekonomija – novosti”, 3. ožujka 2015., https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2015/03/03/kineska-ekologija-energetika-i-ekonomija-novosti/ . “Kineska energetika na prijelomnoj točki: od rasta ka učinkovitosti”, 30. srpnja 2015., https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2015/07/30/kineska-energetika-na-prijelomnoj-tocki-od-rasta-ka-ucinkovitosti/

[18]“Suradnja Njemačke i Kine: ekonomija ispred politike, između ekologije i monete”, 13. lipnja 2016., https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2016/06/13/suradnja-njemacke-i-kine-ekonomija-ispred-politike-izmedu-ekologije-i-monete/

[19] “Were the Millennium Development Goals a success? Yes! Sort of”, 3. lipnja 2015., http://www.wvi.org/united-nations-and-global-engagement/article/were-mdgs-success . Godišnji izvještaji: http://www.un.org/millenniumgoals/reports.shtml .

[20] Nasuprot upotrebi riječi koju su u Hrvatskoj nametnuli slobodnotržišni fundamentalisti, u ekonomskoj znanosti “realna ekonomija” označava onu, koja proizvodi realnu robu i usluge. Suprutno od toga je monetarna, koja se bavi samo novcem, koji je ljudski umišljaj (jedan dolar ili kuna nemaju “realnu” vrijednost, mimo predodžbe ljudi o tome). Vidjeti definiciju “Finacial Timesa”: http://lexicon.ft.com/Term?term=real-economy . Realna ekonomija ograničena je zakonima fizike (materija i energija ne mogu se stvarati ni uništiti, samo mijenjaju oblik), dok monetarna nije.

[21]“The Financial vs. the Real Economy”, http://www.acting-man.com/?p=2928

[22]“G7 o klimatskim promjenama: bez fosilnih goriva do kraja stoljeća!”, 11. lipnja 2015., https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2015/06/11/g7-o-klimatskim-promjenama-bez-fosilnih-goriva-do-kraja-stoljeca/

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u demokracija, društveni pokreti, društvo, ekonomija, izbori, politika, politologija. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s