Lećevica pokazuje budućnost Hrvatske: zemlja staraca, renti, smeća i monopola HDZ-a

U općini Lećevica, kandidat HDZ-a Ante Baran šesti put zaredom pobijedio s 90% glasova. Što i nije bilo teško, jer nije bilo protukandidata. Od 513 upisanih birača, glasalo je 271, on je dobio 245 glasova a 26 listića je bilo nevažeće.

08-07-04-Lecevicani5Glavni projekt za razvoj općine: gradnja županijskog centra za gospodarenje otpadom. Već skoro 15 godina postoji lokalna kampanja protiv gradnje. U početku je Vijeće općine Lećevica bilo protiv gradnje, ali je 2008. promijenilo odluku. Nakon toga, u toj kampanju sudjeluju samo mještani obližnjeg Unešića, koji su osnovali i “Povjerenstvo protiv gradnje Centra za gospodarenje otpadom Lećevica”; članovi Povjerenstva su također HDZ-ovci. U općini Lećevica je 2013. bio održan referendum, na kojem je od 420 glasača projekt podržalo 417.

Ta je kampanja bila privukla i nacionalnu podršku udruga za okoliš, a preko tadašnje stranke “Zelena lista” i međunarodnu podršku Europske zelene stranke.

Moj članak iz travnja 2007.: Od Zagore do Zagreba: purgeri i Dalmoši zajedno za ekološku mudrost!

Foto-reportaža iz srpnja 2008: Fotografije prosvjeda, 4. srpnja 2008. (2): Zagora (opet) u Zagrebu.

Ekologistički, takvi veliki centri, gdje se dovodi nerazvrstani otpad, vrlo su loši. Naprednije zemlje se orijentiraju na primarno razvrstavanje u kućanstvima, što se u Hrvatskoj ponajbolje provodi na Krku.

Područje Lećevice radikalno gubi stanovništvo već oko 80 godina. Nikad na to područje nisu došli ni industrija, ni napredna poljoprivreda. Daleke 1931. bilo je 3.100 stanovnika i to je bio maksimum. Po popisu 1948. bilo ih je 2.851, do 1981. je broj prepolovljen na 1480. godine 2001. bilo ih je 740, a 2011. samo 583.

U toj besperpektivnosti, nije čudno da preostalo stanovništvo, ostarjelo i konzervativno, želi neki “industrijski” projekt kod njih – onako, kako je radio KPH/SKH u mnogim mjestima; ili barem, nešto što će općini donosi rentu. Istovremeno, naravno, ne žele nikakvu strukturalnu promjenu načina života. Za osnovne životne potrebe ipak se nađe, ima se za pojest i popit, ima se kuća, država daje mirovine i još poneku beneficiju, ništa ne narušava spokoj – nije to najgori način života.

I tako, mala Leževica je u svojem tvrdokornom tradicionalizmu istovremeno avangarda. Ona pokazuje smjer, u kojoj se Hrvatska kreće.

Dodajem još jednu vijest iz iste regije: župnik u općini Hrvace govori o pobjedi Sotone, zbog plana gradnje plinske termoelektrane. U tom sporu se radi samo o lokalnoj politici: sukob dviju lokalnih klanova, oba unutar HDZ-a.. Dinko Bošnjak, HDZ-ov kandidat za gradonačelnika iz HDZ-a, pobijedio je sa 77% glasova.

Objavljeno u Nekategorizirano | Ostavi komentar

Dilema SDP-a: kad momčad loše igra, je li kriv (samo) trener?

Kakve mu god bile slabosti, Bernardić je izabran solidnom većinom prije 6 mjeseci. Tako da sumnjam da bi se sad moglo nešto poboljšati, da ga se na brzaka mijenja. A čudno mi je kako ga je dosta ljudi iz SDP-a počelo javno blatiti čim je izabran, evidentno šteteći stranci.

Koliko sam vidio, nije koristio uobičajene metode koje je Milanović koristio neštedimice, da izbacuje protivnike iz stranke, raspušta ogranke itd.. Što je možda trebao činiti i što se možda očekivalo da čini.

To je rascjep koji sam vidio u puno stranaka (a i drugih organizacija!), još od 1989.: našem mentalitetu odgovara da u stranci mora biti jedan šef, točka. Svuda je tako, i u velikim i u malim strankama. I jedino tako stranka funkcionira, inače je kaos. To sam vidio prateći kao aktivist i kao novinar HDZ i HSLS, HDS i druge, i kasnije “Koaliciju narodnog sporazuma” 1989.-1990..

To nije način na koji stranke na zapadu funkcioniraju – uvijek u njima ima frakcija, a ipak kao organizacija funkcioniraju. SDP je valjda jedina značajnija stranka koja u statutu ima mogućnost osnivanja “programskih struja”, a koliko znam, nitko dosad nije ni pokušao to napraviti.

Hoću reć, nije Bero kao osoba prvi problem. Izabran je onaj kojeg je stranački plebs smatrao najboljim u datoj situaciji, i što sad, ako nemaš velemajstora na raspolaganju, vodi te majstorski kandidat pa pokušavaš ipak postići maksimum.

Niti je put da se njega sad makne – a tko bi, konkretno, bio bolji, a da je već na raspolaganju?

Mislim da je nezaliječivi problem da je SDP, jednostavno, posve neprincipijelna stranka kronističko-patronatsko-klijentelističkiih veza, kao što su i HDZ, HNS, IDS i druge značajnije. Kad se mreža naruši, stranka se urušava. To se sad definitivno dogodilo HDSSB-u, koji je ovisio o tom djelu nekadašnje HDZ-ove mreže, koju je sa sobom odnio Glavaš, a sad se vraća HDZ-u.

HDZ je uvijek imao jaču tu mrežu nego SDP, vidimo da je odnos članstva 5-1. E sad, ipak je SDP uspijevao igrati u cjelini ravnopravno protiv HDZ-a na nacionalnom nivou 2000.-2015..

Sada HDZ ima boljeg političara na čelu, ali mislim da to nije fundamentalno.

Objavljeno u demokracija, društvo, izbori, politika, politologija | Ostavi komentar

Prva očita posljedica izbora u Zagrebu: ukida se ime Trga maršala Tita

Sastav Gradske skupštine Zagreb i pomak u odnosu na 2013.:

Esih BrunaBandićevi = 14 (-3)
SDP/HNS = 13 (-4)
Švaljekovci i HSLS = 8 (+1)
HDZ = 7 (-3)
Esih = 5 (nova)
ZjN idr. = 4 (+4)

Kod Švaljek sam računao rezultat koalicijske liste HSLS idr. 2013.. Kod ZjN, rezultat “Za grad” 2013. (imali su 3,7%, ispod praga).

Godine 2013. samo su četiri liste ušle u GS, a sada njih šest. Došlo je do jače ideološke polarizacije, ulaskom desničarskih Esihovaca i ljevičarske ZjN. Ovo prvo je puno važnije.

Bandić se bori za život u 2. krugu. U Skupštini, međutim, većinu će svakako činiti HDZ i Bandićevci, plus (moguće su razne kombinacije) Esihovci (to je već 26) i (barem) dio izabranih na listi Švaljek/HSLS. Jedina teorijski moguća druga kombinacija, SDP/HNS + Švaljekovci + ZjN je tek na 25 mandata, jedan fali.

Dakle, kao jednu od prvih odluka novog saziva GS, možemo očekivati promjenu imena Trg maršala Tita u Kazališni trg. (Ovo bi se moglo izbjeći, ako Bandićevci, HDZ i batem 6 od 8 Švaljekovaca formiraju većinu bez Esihovaca.)

Samo je pitanje, hoće li Bandić dobiti u 2. krugu, pa sve bude kao i dosad, ili će izgubiti, pa će onda krajem godine Skupština rušiti proračun AMT i iznuditi prijevremene izbore.

Ima 323.324 važećih listića, a godine 2013. bilo ih je 291.455.

Znatno povećanje dakle, a da 50% ljudi izbori uopće ne zanimaju, jasno je i nema se smisla zbog toga živcirati.

U drugom krugu broj možda poraste – polarizacija dovodi do pojačane mobilizacije barem nekih segmenata birača.

Objavljeno u Nekategorizirano | Ostavi komentar

Konačni poraz i slom grčke Sirize

Nakon dvije godine, može se zaključiti da se trijunf Sirize na izborima u Grčkoj prije dvije godine pretvorio ne samo u faktički poraz u srazu s jačima, nego i moralni debakl, te političku marginalizaciju radikalne ljevice. (Iako bismo ipak vjerojatno trebali reći “umjereno radikalne”, koliko god to čudno zvučalo.)

Grčka prosvjed 2016Vladari europskog financijskog kapitala bili su nemilosrdni. Cipras je kapitulirao nakon nekoliko mjeseci, suočen s prizorima očajnih umirovljenika koji nisu mogli podići novac za minimalne životne potrebe na bankomatima. Odbio je radikalni plan, koji je predlagao ministar financija Varoufakis, da se ukine euro i ponovo uvede drahma.

Nakon toga, na izvanrednim izborima u rujnu 2015., birači su mu ponovo iskazali povjerenje s 35% glasova. Oni koji su ostali vjerni radikalno lijevoj koncepciji na izborima su potopljeni.

U ove dvije godine, Ciprasova vlada krotko pristaje na strategiju austerity, koja pak ponovo gura zemlju u recesiju. Sada je dogovoren treći “bailout”. Vlada smanjuje socijalna davanja, ali i povećava poreze, da bi vraćala dugove. U zamjenu su obećana neka olakšanja u uvjetima otplate dugova od 2018. (niže kamate, dulji period otplate). Nezaposlenost je 25%, BDP za 20% niži nego 2008. i ponovo pada, dugovi iznose 180% BDP-a. IMF je sklon oslabiti strogost prema Grčkoj u zamjenu za dalje “strukturalne reforme”, ali ne želi upumpavati svjež novac. Ministri financija eurozone, na čelu s Njemačkom, ne žele prihvatiti labavljenje. Kritičari upozoravaju da se opet samo kupuje vrijeme i perpetuira kriza, te će već 2018. biti nužan novi bailout.

Grčkoj se popuštaju uzde tek toliko, da se ne udavi. Ovako bi se situacija mogla produljivati desetljećšima, pa ljudi gube nadu i povjerenje. Svaka najava novih reformi shvaća se kao novi udar na džepove siromaha, dok bogati imaju razne načine da se izvuku.

Kao i prije nekoliko godina, kad je niz prosjveda iznjedrio Sirizu kao pobjednicu izbora, policija suzbija nasilne demonstrante. Pojavljuju se novi pokreti otpora odozdo, braneći npr. stanove od ovrhe zbog dugova.

Međutim, stranke ljevice, ali i radikalne desnice, ne povećavaju svoju popularnost.

Po anketama, Siriza je već od početka 2016. izgubila povjerenje javnosti: tavori na oko 20% podrške, dok liberalno-konzervativna Nova demokracija (koja je uvela Grčku u ekonomsku katastrofu i izgubila vlast 2009. te ponovo vladala 2012.-2015.), dobiva gotovo dvostruko više.

Socijalisti (PASOK), koji su prihvatili austerity pakete mjera EU i IMF 2010.-2011., tavore ispod 10%. Komunistička partija (koja je ostala tvrdokorna i protiv Sirize cijelo vrijeme – jezgra Sirize su ljevičari koji su prije nekoliko desetljeća odbacili staljinizam i prihvatili eurokomunizam) raste tek malo (na oko 8%). Sirizini disidenti su potpuno marginalni, a desničarska Zlatna zora ne raste (oko 8%).

Lijevi kritičari poput Varoufakisa na uživaju povjerenje birača. Nova demokracija obećava liberalnu strategiju poticaja poduzetništva kroz smanjene poreze (dok sada rastu), te osvaja simpatije javnosti (ili barem malo nade u izlaz iz zatvorenog kruga).

Klasična kapitalistička stranka možda bi mogla od europske i svjetske financijske elite ishoditi jače popuštanje uzdi, što ljevica ne može.

Vladari globalnog kapitalizma obrušili su se na lijevu alternativu surovije nego na desnu, i u tome uspjevaju. Suzbijen je i rast Podemosa u Španjolskoj; u UK laburisti s Corbinom izgleda nemaju nikakve šanse doći na vlast; u Francuskoj je Mélanchon postigao lijep, ali nedovoljan rezultat, a prema anketama pred parlamentarne izbore trijumfirat će stranka novog predsjednika Macrona (koji zastupa “kapitalizam s ljudskim licem”). Radikalna ljevica ostaje skromnih dometa, a znatno je opala umjerena socijaldemokratska ljevica koja se prije 20-ak godina bila uputilia na “treći put”, koji je vodio u bespuće (katastrofe ili znatan pad socijalista u Grčkoj, Sloveniji, Francuskoj, Španjolskoj idr.).

Kapitalizam je globalno i dalje bez alternative, a u tome bitnu ulogu ima i komunistička Kina. Posebno, neupitna je vlast globalnog financijskog kapitala. Kako izgleda,nema šanse za reforme koje bi smanjile njegovu moć, poput međunarodnog poreza na spekulativne financijske transakcije (“Tobinov porez”) i blokiranja “poreznih rajeva”, crnih rupa u kojima nestaju tisuće milijardi dolara, izbjegavajući poreze.

Objavljeno u demokracija, društveni pokreti, ekonomija, politika, svijet | Ostavi komentar

Lokalni izbori u Zagrebu: 1. za Tomaševića, 2. protiv Bandića

Mislim da ću na lokalnim izborima u Zagrebu u prvom krugu glasati za Tomaševića i “zeleno-lijevu” koaliciju. Takvo je, ekologističko-lijevi, moje idejno opredjelljenje u posljednje 32 godine.

Oni nisu glasali za mene kad sam kao društveni aktivist (osnivač Zelene akcije 1990. čiji je predsjednik kasnije bio Tomašević, osnivač Antiratne kampanje 1991. s Vesnom Teršelič koja je sada u “Novoj ljevici” i još neki bliski) bio i politički aktivan u zelenim strankama, 1999.-2010.; odnos je bio između ignoriranja i otvorenog neprijateljstva (a između ta dva eksrema je bilo i dvoličnosti i prikrivenog neprijateljstva). U izbornu bitku sad ulaze mnogi koji su godinama pa i desetljeima odlučno odbijali politički angažman.

Od mojih stranačkih angažmana, ono što je ostalo od “Zelene liste” (koja je u frakcijskom obračunu 2010. mene isključila iz članstva – uostalom otišao sam i sam malo prije toga) je 2013. ušlo u ORaH i tu je ostao aktivan jedan čovjek (Darko Stošić; možda još poneko).

Ali eto, ne možeš očekivati idealnu stranku, kao ni idealnog bračnog druga. :-p

Lista ima šanse preći 5%, iako ne bih položio puno novca na to. Godine 2009. je “Zelena lista” za gradsku skupštinu osvojila 2,8% glasova, a 2013. je “Za grad” osvojila 3,7%. Svaki promil iznad toga osvaja se teškom borbom. Savez s ljevicom (RF i “Nova ljevica”) neke promile donosi, ali neke i odnosi.

U drugom krugu – za onu kandidatkinju, koja ostane protiv Bandića. Ne očekujem dramatične obrate kad Bandić ode, jer će kronističko-klijentelistička struktura ostati, čvrsto uvriježeni običaji i odnosi bez obzira na povećanje moći nekih a smanjenje moći drugih aktera; velika većina će se prilagoditi, a novi akteri će se neizbježno uklopiti u postojeću strukturu, jer je ne mogu razbiti i zamijeniti novom. Ali barem mali potres može donijeti neku korist. Osim samoug upravljanja gradom, svakako bi bilo korisno marginalizirati radikalnu desnicu.

Objavljeno u izbori, ORaH, politika, zelene stranke | Ostavi komentar

Izvanredni parlamentarni izbori u Velikoj Britaniji 8. lipnja

Neočekivano, gotovo istovremeno kao u Francuskoj, održat će se parlamentarni izbori u Ujedinjenom kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske, u četvrtak 8. lipnja (u Francuskoj je prvi krug 11. lipnja). Članak na wikipediji, ažuriran s puno podataka: United Kingdom General Election 2017.

Svega pet tjedana ranije, 4. svibnja, održavaju se lokalni izbori u Engleskoj, Škotskoj i Wallesu (ne u Sjevernoj Irskoj, gdje su bili nedavno).

Velika prednost konzervativaca

Premijerka Theresa May forsirala je odluku o prijevremenim izborima, jer ankete daju konzervativcima vrlo veliku prednost, pa bi mogli znatno povećati svoju većinu u Parlamentu (sad samo 330 od 650, a mogli bi dobiti preko 400) i tako komotno provoditi proces Brexita.

Prema anketama, konzervativci su na golemih oko 45% glasova, a laburisti daleko iza, na oko 25%. Lider laburista Jeremy Corbin nada se da bi tu prednost mogao poništiti žestokom kampanjom (Jeremy Corbyn makes election pledge to bust ‘cosy cartel’ of politics).

Međutim, u izjašnjavanju birača o tome koga bi preferirali za premijera, Corbin prolazi još lošije od svoje stranke. May dobiva oko 50%, a Corbin oko 15%.

Izborni savez ljevice nije vjerojatan

Iako to zbog izbornog sustava izgleda logično, u UK nisu uobičajeni predizborni savezi, kakvi su uobičajeni u Francuskoj (gdje su gotovo neizbježni, jer su izbori u jednomandatnim izbornim okruzima, ali u dva kruga). U srijedu su dogovore predložili lideri Zelene stranke (GP) i Škotske nacionalne stranke (SNP).

GP predlaže zajednički nastup s laburistima i liberalnim demokratima u cijeloj UK. Liberalni demokrati u anketama dobivaju 10-11%, a Zelena stranka 3-5%. To im u britanskom izbornom sustavu, jednomandatni izborni okruzi u jednom krugu, donosi tek nekoliko mandata, ali imaju vjerne glasače koji glasaju za njihove kandidate iako znaju da neće biti izabrani. Dogovorom bi svi mogli osvojiti više (pod uvjetom naravno da glasači sve tri stranke slijede dogovor, pa svi glasaju za kandidata one stranke koji u tom izbornom okrugu bude istaknut).

Škotska nacionalna stranka je objavila spremnost da surađuje s laburistima i liberalnim demokratima u kampanji izvan Škotske, s ciljem da se spriječi konzervativna većina. U samoj Škotskoj, SNP je po anketama i dalje suverena s blizu 50% i osvaja gotovo sve mandata. Laburisti su dodatno oslabili, a konzervativci ojačali.

Lider liberalnih demokrata Farron je u siječnju odbio mogući savez s laburistima, rekavši da je Corbyn “electorally toxic”. Jučer popodne, na sjednici Nacionalnog izvršnog odbora, Corbyn je navodno rekao da predizborni dogovori ne dolaze u obzir. Istoga dana, May je objavila da bi dogovor laburista, SNP i LD “podijelio našu zemlju”.

Brexit i škotski referendum osnovne teme

Načini na koji će se provoditi izlazak UK iz Europske unije bit će osnovna tema kampanje. UKIP je naravno za bezuslovno kidanje svih veza, a LD i ZS žele ostanak u zajedničkom tržištu i novi referendum o odnosima s EU. Ima niz drugih neslaganja o raznim opcijama i zato se May nada sigurnoj većini, tako da se pregovori vode samo unutar vladajuće stranke.

Drugo pitanje je najavljeni drugi škotski referendum o nezavisnosti, koji bi bio prije završetka pregovora o Brexity. May je najavila veto na takvu odluku do trenutka završetka tih pregovora.

Objavljeno u izbori, politika, svijet, zelene stranke | Ostavi komentar

Zeleno-lijeva koalicija u Zagrebu

Najfriškije, i može biti od nekog interesa za izbore u Zagrebu: Zajednički izlazak na izbore najavile su stranke
● “Za grad” (koja je imala pristojan rezultat od 3,67% za gradsku skupštinu 2013),
● novoosnovana “Zagreb je naš” (čiji je jedan od dvoje koordinatora i kandidat za gradonačelnika Tomislav Tomašević, javnost poznat kao jedan od lidera borbe za Cvjetni trg i Varšavsku 2007.-2012.),
● ORaH (u čije ime će na sutrašnjoj tiskovnoj konferenciji govoriti Darko Stošić, jedini koji je preostao aktivan iz nekadašnje “Zelene liste”, koja je imala pristojan rezultat na lokalnim izborima 2009.),
● Nova ljevica i
● Radnička fronta.

Po mom sudu:

1. dobro je da se pojavila ovakva koalicija u Zagrebu; tu postoji socijalna baza, a drugdje mislim da ne bi imali nikakve šanse (u Splitu koalicija NL-RF, nema šanse ući u gradsko vijeće IMHO).

2. bolje bi bilo da je ekipa koja je sad osnovala novu stranku “Zagreb je naš!” (uskličnik je u naslovu stranke), s imenom koje može izazvati nelagodu i svakako će politički protivnici to koristiti, jednostavno ušla u postojeću stranku “Za grad”. (Ali, to je stara priča: jedna stranka – jedan šef, dvije stranke – dva šefa.)

3. Ta je ekipa nažalost jako izgubila zamah kad su se razišli nakon poraza u bitci za Cvjetni trg; trebali su 2013. dati barem načelnu podršku klincima koji su nešto prije izbora bili osnovali “Za grad”.

4. Prekasno su krenuli, trebalo je početi nekoliko mjeseci prije i gurati Tomaševića kao kandidata za gradonačelnika i graditi mrežu volontera na terenu; naravno da nema šanse biti izabran, ali ima potencijal jer ga se puno ljudi sjeća, koji bi time bio znatno bolje iskorišten, a time bi povukao listu koja bi mogla preći 5%.

5. Aljkavi su, tradicionalno vrlo loši u organizaciji i marketingu. “Zagreb je naš” nisu čak ni postavili sajt, Onaj od “Nove ljevice” po uredničkoj koncepciji je kao “Borba” iz 1950. itd..

Moj je sud da imaju neke šanse preći 5% i osvojiti 3 mandata u Gradskoj skupštini, ai ne bih položio veliki novac na to. Najvjerojatnije će ostati negdje oko 3-4%, kao Zelena lista 2009. i Za grad 2013..

Objavljeno u izbori, ORaH, politika, zelene stranke | Ostavi komentar