Trump predsjednik: o elitizmu i populizmu, i o metodama prognoziranja

Imam sumnjivo zadovoljstvo, da sam dobro prognozirao, predviđajući pobjedu Donalda Trumpa.

Na kraju, Hilary Clinton ima 200.000 glasova više, ali Trump je uvjerljivo pobijedio u osvajanju elektorskih glasova. Ponovila se 2000. godina, kad je Al Gore imao pola milijuna glasova više nego George W. Bush.

zizek-i-trumpŠto god bilo dalje, svijet je od ovoga jutra drugačiji. Prve zabrinute, čak i panične reakcije dolaze iz Marakeša, gdje je u tijeku konferencija UN o klimatskim promjenama. (Trump: Ugly for world, ugly for climate, ugly for clean energy.) Trump, koji negira realnost klimatskih promjena i smatra da je to zavjera protiv interesa američke ekonomije, mogao bi poništiti rezultate rada administracije Baracka Obame, koji je u suzbijanju klimatskih promjena intenzivno surađivao s drugim ključnim svjetskim državnicima (Si Đinping iz Kine, Narendra Modi iz Indije, Angela Merkel iz Njemačke idr.). Zahvaljujući tome je moglo doći do dogovora prošle godine u Parizu, koji je u rekordnom roku, ratificiranjem velikog broja država, stupio na snagu prije nekoliko dana.

Kako će se točno Trump ponašati, kad u siječnju preuzme vlast, bit će naravno milijun predviđanja i diskusija, ali u ovom trenutku nema smisla nagađati. Možda se puno promjeni, a možda i ne.

Ovo je niz iznenađujući rezultata izbora, na kojima gube predstavnici političkog establišmenta. Ljudi diljem razvijenoga svijeta potreseni su, više ne vjeruju etabliranim elitama. Nakon velike bankarske krize 2008. počeli su tražiti alternative, vrlo raznolike, i lijeve i desne: Siriza u Grčkoj, Podemos u Španjolskoj, AfD u Njemačkoj, UKiP i Jeremy Corbyn u UK itd.). Današnji globalizirani kapitalizam pokazuje ozbiljne unutrašnje slabosti.

Iako je besmisleno poricati važnost tradicionalnih političkih podjela na lijevo i desno (što se može razmatrati u tri dimenzije: ekonomija, kultura i međunarodni odnosi), bitno značenje dobiva također polarizacija (koja je naravno u manjoj ili većoj mjeri uvijek postojala): elitizam protiv populizma.

U analizama, ne treba nijedan pojam smatrati apriori negativnim. Populizam znači “narodnjaštvo”, obraćanje puku, običnim, prosječnim ljudima. S time se, naravno, može uvelike manipulirati u ime elita ili nekih dijelova elita ili čak kontraelita. Ali isto tako i elitizmom se može manipulirati. Nije nimalo sigurno da je pretenzija raznih elita na izvrsnot u raznim područjima opravdana. LJudi koji su elita u nekom stvarnom smislu (stručnjaci, moćnici, intelektualci…), kao i prosječni ljudi, mogu biti jednostrani i kratkovidni, pa raditi čak i protiv vlastitih interesa. Netko tko je elita u jednom području, može biti zadnji pacer u drugom. A gomila osrednjaka, u nekim uvjetima, možda može ostvariti sinergiju koja ih čini kolektivno pametnijim (Mudrost gomile, wisdom of the crowd pojam koji i dolje navedeni tim iz Oraclea spominje). Nikad nema garancija

Clinton se othrvala napadu lijevog populista, ali je izgubila od desnog. Istina je da lijevi populisti (“narodnjaci”, u pravom smislu riječi) danas naprosto imaju manje za ponuditi.

Nasreću, danas ipak nisu 1930-e godine.

Slavoj Žižek je rekao da bi glasao za Trumpa (video), i jedan moj fb prijatelj koji ne podnosi filozofe i “salonske ljevičare” (da budemo pošteni: bilo kakve ljevičare), ali ne podnosi ni Trumpa (sa stajališta libertarijanca), se užasavao, rekao da je to totalna glupost.

Ali Žižek ima svoj razlog, koji je možda i pogreška, ali nije naprosto glupost: Clinton znači inerciju, pretrajavanje jednog duboko potresenog i problematičnog sustava, a Trumpova pobjeda, iako donosi rizike, donosi i mogućnost da se kreativni potresi dogode u obje glavne američke stranke. (O tome detaljnije u mom članku na blogu “Mudroljublje”: O Žižeku, Trumpu, hipsteraju, scijentizmu, Hegelu…,.)

U svojem predviđanju da će Trump pobijediti, nasuprot većini istraživanja javnoga mnijenja, oslanjao sam se samo na analogiju s posljednjim izborima za Sabor (kad sam bio predvidio pobjedu HDZ-a, a čak i desničari su predviđali tijesnu pobjednu “Narodne koalicije”), naime procjena ponašanja onih birača koji odlučuju u posljednji čas (ili koji ne sudjeluju u anketama). Tako dolazi do razlike između anketa i izbora. Također je Trump, kao navodni neprijatelj establišmenta, možda potakao da izađu na glasanje neke koji to inače ne čine.

Također se ovoga puta iskazala ekipa iz Oraclum Inteligence Systems, koja eksperimentiraju s metodom predviđanja rezultata izbora (treba imati na umu da ankete same po sebi nisu predviđanja!). Predvidjeli su pobjedu Donalda Trumpa kao najizledniju opciju (iElection 2016 – Final Prediction). Ipak su ukupno procijenili da Clinton ima više šansi za pobjedu (uključujući vjerojatnosti raznih varijacija), ali s malom razlikom (57%).

16-11-08-OraclumTo je hrvatska ekipa: Mile Šikić, Dejan Vinković i Vuk Vuković s tvrtkom registriranom u Cambridgeu, UK! Ranije su osnovali Institut sinergije znanosti i društva i objavili neke zanimljive prognoze i analize. Na posljednjim se parlamentarnim izborima u Hrvatskoj nisu proslavili: predvidjeli su pobjedu “Narodne koalicije”.

Svoju metodu očito postepeno usavršavaju i ovo će im svakako biti odličan osnov za dalji marketing njihove tvrtke. Hrvatska im je naravno preusko tržište.

O njihovoj metodi:

»However even with a small sample we still think the method works. Why? Our survey asks the respondents not only who they intend to vote for, but also who they think will win, by what margin, as well as their view on who other people think will win. It is basically a wisdom of crowds concept. The idea is to incorporate wider influences, including peer groups, that shape an individual’s choice on voting day.

Why might this work? When people make choices, such as in elections, they usually succumb to their standard ideological preference. However, they also weigh up the chance that their favored choice has. In other words, they think about how other people will vote. This is why people sometimes vote strategically and do not always pick their first choice, but can opt for the second or third to prevent their least-preferred option from winning.

It is going to take a number of experiments to answer the question of whether contemporary polling can be considered scientific and whether this method is indeed the best one. Our method is just the beginning of such experiments.«

Ipak, kako se u svakom slučaju radi o procjenama vjerojatnosti, iako je svakako zanilmljivo imati i tu metodu, mislim da u pouzdanosti ne može donijeti bitni napredak u odnosu na klasično ispitivanje javnoga mnijenja (što je snimak stanja, a ne prognoza!), praćeno manje-više intuitivnim procjenama o varijacijama i tendencijama raspoloženja birača, koje mogu doći do izražaja na dan glasanja. Ljudi su nepouzdani, ne ponašaju se kao molekule idealnoga plina. Čak i da anketiramo sve birače dan prije izbore, opet ne znači, da bi dan kasnije učinili točno ono, što su najavili.

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u demokracija, izbori, politika. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s