O modelima buduće vlade: prilog javnoj raspravi

Stranka “Most nezavisnih lista” piše na svojem mrežnom sjedištu: »dužni smo pokrenuti prvi put u Hrvatskoj pravu i argumentiranu javnu raspravu o poželjnim i nepoželjnim modelima Vlade«. Ovime dajem svoj prilog.

Glas naroda

Plitvička jezera - MostAgencija Ipsos provela je anketu 10.-11. studenoga o tome što građani očekuju i žele nakon izbora. Uzorak 601 ispitanik, pogreška mjerenja ±4%.

Kao što se i moglo očekivati, na pitanje “Kome biste voljeli da se Most prikloni?”, samo 11,6% je odgovorilo “ni jednoj od političkih opcija”. Ljudi ne žele da se kriza produljuje unedogled. 48,6% odgovorilo je “SDP-u i partnerima”, a 33,3% “HDZ-u i partnerima”.

Ipsos djeluje na hrvatskom tržištu, radeći ankete ponajviše za komercijalne naruitelje, više od 20 godina. Nasuprot žestokim političkim napadama i osudama, agencije Ipsos i Promocija Plus su kako kaže prof. dr. Dragan Bagić, obranile čast profesije.

Ovaj rezultat treba biti relevantna podloga za odlučivanje i mostovcima.

Nužnost promišljanja i nužnost kompromisa

Može se s pravom komentirati “Slab je izbor među trulim jabukama!”, ali to je politička realnost. Večina glasača ponovo je dala glas “duopolu”. Od 1990., dvije vodeće snage zajedno su gotovo uvijek dobivale oko 2/3 glasova (jedino 2003. bile su ispod 60%). Oni koji žele bitne promjene, trebaju se, da bi se sklopila većina, dogovoriti s dijelom onih, koji žele tek manje pomake.

Mostovci su, nakon prvih konfuznih dana, o čemu sam pisao u prethodnom članku, pametno “stali na loptu” i povukli se u osamu, da promisle. U petak su objavili: »Sastanci koje je MOST obavio do sada, bili su prvi, inicijalni sastanci te je nerealan i neprihvatljiv pritisak javnosti na ishitreno donošenje odluka o sastavljanju nove Vlade.«

To je dobro. Kad su zadaci hitni, treba sjesti i promisliti. Nekoliko tjedana do sklapanja dogovora o novoj vladi razuman je rok. Javnost ne bi trpjela mjesece neizvjesnost, ali 3-4 tjedna mora.

Treba naći rješenje, koje ima šanse održati se četiri godine – ali, što je još važnije, za koje postoji nada da će se stvarno provoditi neke potrebne reforme.

Novi izbori u roku od tri mjeseca trošak su, vremenenski i financijski, koji je bolje izbjeći ako nema stvarno prijeke potrebe.

Dakle: manjinska vlada

Manjinska vlada, koja ovisi o parlamentarnoj podršci zastupnika Mosta, pa je prisiljena provoditi neke reforme, razumno je rješenje u datim uvjetima.

Ne dakle koalicija, u skladu s onim što su obećali, potpisali i ovjerili pred izbore. Mostovci ne prihvaćaju mjesta ministara, zamjenika i pomoćnika ministara. Ipak, mogli bi predlagati svoje ljude (što bi vlada mogla prihvatiti) za razne druge položaje, koji će ostati dužnosnički.

S druge strane, sudjelovati u procesu kroz donošenje zakona i državnog proračuna, te nadzor i kontrolu nad djelovanjem izvršne vlasti, ima važnu ulogu i prednosti. Iznutra se bolje vidi pojedino drveće, a izvana se bolje vidi šuma. Preuzeti zadaću nadzornika i korektora itekako je značajno “preuzimanje odgovornosti” za proces promjena.

Ovo vrijedi usprkos problema na koji je ukazao Žarko Puhovski da postoji sukob interesa, kad je ista osoba načelnik ili gradonačelnik, a istovremeno i saborski zastupnik; jedna razina pojma “sukob interesa” koju Povjerenstvo za spriječavanje sukoba interesa ne može doseći.

Po Zakonu o lokalnoj i područnoj samoupravi, načelnik je obavezan zastupati svoju općinu/grad; a po Ustavu, saborski zastupnik treba brinuti o opčim interesima a ne posebnima. Hoće li načelnik/načelnica neke općine glasati za njeno ukidanje?

Ovo je problem sukoba dvije političke legitimacije i dvije logike djelovanja, kojeg će mostovci morati biti svakodnevno svjesni. Mana nije fatalna, jer život je pun proturječnosti; ali treba je biti svjestan.

Konfuzije svakodnevlja pojačavaju značaj fokusa na vrijednosnim načelima poštenja, integriteta, odanosti strateškim ciljevima da se promjene strukture djelovanja i obrasci razmišljanja. Iz njih nikad ne slijedi precizno operativno što u svakom trenutku treba činiti (inače bi ljudima mogli upravljati kompjutori), ali uvijek ih treba imati na umu kao strateške osnove i smjernice. Kao šahist, volim isticati: “Loš plan je bolji nego nikakav.”

Problemi strukture, ali i mentaliteta

U našem sustavu kronističko-patronatsko-klijentelističkih odnosa uobičajeno je da su oni koji bi trebali brinuti o općim interesima duboko upleteni u mreže posebnih interesa, i da su im oni na prvom mjestu. U ime posebnih i kratkoročnih uvijek stradaju opći i dugoročni interesi.

O strateškim smjernicama nitko ni ne brine; svima je razumljivo da su brojne “strategije” puki komad papira. Nasuprot tome, svjetski lideri danas govore o zadacima čovječanstva do 2100. godine; i to zaista nije puka fraza, nego osnova za konkretne politike sada i ovdje (iako, naravno, uvijek postoje borbe proturječnih interesa).

(Problem je Mosta očito i danas u manjkavosti razrade općih smjernica u konkretne strategije; ali o tome neću u ovom prilogu javnoj raspravi.)

To je problem strukture odnosa u društvu: ne samo političkih, nego i društvenih. Ljudi očekuju probitak za sebe i svoje od nekog svog “kuma Luke” (patrona), a ne od institucija i ne od društvene akcije/borbe (“amoralni familizam”).

To i dalje funkcionira, i većina ljudi je zadovoljna. Ali ukupna učinkovitost hrvatskoga društva, ekonomije i države je vrlo niska. Kako se kaže u kibernatici, optimum sustava suma je sub-optimuma dijelova. Strateško planiranje služi da društveni akteri to uvide i drže na umu.

Ovdje vidim manjkavost retorike Bože Petrova odnosno Mosta o “strukturalnim reformama” i “strukturalnom oporavku”. Ono što je Hrvatskoj i Hrvatima potrebno, da bi napredovali kao država i kao nacija, jesu, također, promjene mentaliteta. Duhovna promjena (ali svakako ne “duhovna obnova”).

E sad, naravno, s time ne možeš dobiti izbore. Time kažeš narodu da je sam kriv i da se treba mijenjati, a ne samo čekati da umjesto loših kumova na vlast dođu neki dobri. Vic je u tome, da ih nagnaš sa se promjene, laskajući im da se ne trebaju mijenjati.

Podrška SDP-u mnogo realnija opcija

Većina ispitanika (u odnosu 3-2) smatra, da bi savez trabao biti sa SDP-om. U korist takvoga rješenja idu još ćetiri okolnosti.

Prvo, dio Mostovaca je u žestokom sukobu sa HDZ-om (Kovačić u Omišu npr.), a koliko znam, nitko nije u tako žestokom sukobu sa SDP-om.

Drugo, SDP ima veću potporu među izabranim zastupnicima, s troje IDS-ovaca i sedam, možda i svih osam, manjinaca. SDSS je mogao surađivati s vladom Ive Sanadera (“Hristo se rodi”, u siječnju 2004.), ali ne i Karamarkovom. Navodno je tu i Čačić, dva zastupnika HDSSB-a mogli bi dati podršku izvana (iako koalicija teško da bi ikada došla u obzir: IDS, Srbi i Furio Radin su jasno rekli da je to neprihvatljivo, a vjerojatno ne bi prihvatila ni HNS), a Bandićevci bi mogli podržati onoga tko je jači.

HDZ-ova koalicija ostaje na 59 mandata, s 18 mostovaca to je tanka većina od 77. Sa SDP-om većina bi bila stabilnija. (Usput, volim zamišljati i da je pomirenje s Prgometom moguće.)

Treće, kako god jadno, ova vlada neke reforme jest započela. A s druge strane, pokazalo se ne samo u kampanji, nego u protekle tri godine, od početka kampanje protiv zdravstvenog odgoja, da je nemuštost trenutnog predsjednika HDZ-a ne samo osobna mana, nego i strukturalna.

Toliko su se fokusirali na istjerivanje zlih duhova Tita, jugoslavena, komunjara i pedera, da o ekonomiji, državnoj upravi, ekologiji, kulturi, znanosti… ništa pametno ne znaju reći. Kako bi Most njih mogao natjerati da se bave onime što im je strano, a da šute o onome o čemu su tri godine galamili?

Četvrto, SDP i partneri sada su na vlasti. Neki apetiti su zadovoljeni, pa ima više prostora da se nešto napravi i za opće interese. Promjena vlasti bi značila mjesece grozničave bitke za novo zauzimanje pozicija.

Podrška SDP-u ne mora značiti i podršku njihovom predsjedniku

Ali, ima jedan uvjet, na kojem bi mogli inzistirati slijedeća dva-tri tjedna, kad se budu vodili pregovori (iako je to, nažalost, možda samo projekcija mojih želja): da Zoran Milanović odstupi s mjesta predsjednika Vlade. SDP, kao najjača stranka, ima primarno pravo na to mjesto, ali manjinski partner može postaviti neke uvjete. Milanović može biti dobar saborski zastupnik.

To bi moglo potaknuti i dobrodošle promjene unutar SDP-a. Milanović je četiri godine bio fokusiran na to, da neutralizira svakoga tko bi ga mogao ugroziti na čelu stranke, umjesto da provodi nužne promjene.

Jest, problem je strukturalni i mentalitetni i unutar SDP-a, ali i on osobno snosi znatnu odgovornost. Čak i više zbog onoga što nije činio, nego zbog onoga, što jeste.

A za Hrvatsku bi bilo dobro, da HDZ ostane u oporbi, pa da razmišlja promjeni smjera. Jer onaj zaokret, na koji su se odlučili nakon Sanadera i Kosor, pogrešan je; dapače, nedomoljuban.

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u društveni pokreti, politika, politologija. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s