Zašto protiv eksploatacije nafte u Jadranu (uz neke opće opaske o ekonomiji i ekologizmu)

Novinski tekstovi imaju određeni vijek trajanja: nekoliko dana, možda tjedan ili dva. Neki od njih međutim vrijede, da se zapamte dulje vrijeme.

Naftna platforma - Santa Barbara, KalifornijaMoguća eksploatacija nafte i plina u Jadranu i dalje je kontroverzna tema. Tjednik “Novosti” objavio je krajem rujna opsežni intervju sa saborskom zastupniccom i predsjednicom stranke ORaH Mirelom Holy. (To sam bio prenio na fb stranici “Ekološka ekonomija” 29. rujna.) Vidljivo je, da su mnogi odgovori dani pismeno. Može se vidjeti da je Holy dobro informirana, od starne eksperata, o temama koje joj nisu struka; kao što bi politički lideri morali biti.

Prenosim ovdje dio intervjua o važnoj temi, koja je predmet aktualnih zakulisnih i javnih političkih borbi. (Na istu temu, 13. listopada: Holy kod Gorana Flaudera: Vladin ugovor sa Spectrumom posao za DORH.)

Situacija se intenzivira: U ponedjeljak, 3. studenoga u 14 sati zatvara se javno nadmetanje za istraživanje i eksploataciju nafte i plina u hrvatskom dijelu jadranskog podmorja.

Slijedi moj dodatak, s dodatnim informacijama o temeatici i općim razmišljanjima o širem kontekstu te borbe (prostorno širi – globalnie bitke oko energeneata; pojmovno širi – interesi i vrednote; vremenski širi – kratkoročni profit i dugoročna održivost).

O EKSPLOATACIJI PLINA I NAFTE U JADRANU

Mirela Holy: – ORaH je početkom siječnja 2014. upozorio na višestruko štetne posljedice Vladinog dodjeljivanja poslova istraživanja Jadrana i komercijalnoga korištenja strateških energetskih podataka tzv. multi-client tvrtki Spectrum bez provedenih postupaka procjene utjecaja na okoliš i postupka javnog natječaja. Dakle nije riječ ni o kakvoj novoj stvari i nedavnim istupima.

Naime, još u listopadu prošle godine postavila sam pisano zastupničko pitanje Vladi na tu temu, odnosno pitala sam štiti li Vlada javni interes suradnjom sa seizmičkom tvrtkom Spectrum; Vlada je odgovorila tek u siječnju ove godine, a iz odgovora se vidjelo da nije jedinstvena u pristupu tom projektu, odnosno da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, koje je provelo postupak, nije ni najmanje oduševljeno što ga je Ministarstvo gospodarstva uvuklo u cijelu priču.

Vlada je u svom odgovoru javni interes branila dobivanjem dragocjenih informacija za provedbu javnih nadmetanja za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika, što je prilično besmisleno – Ina je naime godinama provodila daleko detaljnija i preciznija istraživanja potencijalnih nalazišta ugljikovodika u Jadranu.

Ono što izuzetno brine jest činjenica da je Vlada priznala da je strateške energetske podatke dobivene na temelju višegodišnjih istraživanja u koje je država – odnosno tada državna kompanija Ina – uložila milijarde kuna, besplatno ustupila privatnoj tvrtki Spectrum, koja trguje s tim podacima. Smatram da je time napravljena nemjerljiva šteta interesima države i interesima energetske kompanije koja je još, barem djelomično, u suvlasništvu države.

Hrvatskoj javnosti, nažalost, nije poznato da je Ina u proteklim desetljećima provela daleko detaljnija istraživanja Jadrana (2D i 3D te bušenja) i da se znaju potencijalno isplative lokacije s ugljikovodicima. S obzirom na činjenicu da je Vlada Inine podatke ustupila Spectrumu, postavlja se pitanje tko će obešteti Inu i državu u slučaju zloupotrebe tih podataka.

Potpuno je nejasno zašto nije proveden javni natječaj, iako se za multi-client poslove on uvijek raspisuje. Zaključak je da smo strateške energetske podatke države prepustili stranoj privatnoj tvrtki bez ikakvih argumenata, utvrđivanja javnog interesa i razloga za takvo postupanje, pa je potpuno legitimno postaviti pitanje zašto Vlada skriva multi-client ugovor sa Spectrumom i pogoduje li toj tvrtki.

ORaH se ne protivi eksploataciji plina u Jadranu, naravno uz poštivanje svih standarda zaštite okoliša, ali se snažno protivimo eksploataciji nafte, jer je Jadran zatvoreno i plitko more, a obalno područje živi od turizma i ribarstva. Također, protivimo se ustupanju energetskog suvereniteta stranim kompanijama, a upravo to Vlada čini realizacijom ovog projekta.

DODATAK

Prenosim opasku jednog forumaša na forum.hr o toj temi:

Nema puno vremena da sam citao razgovor sa jednin uspjesnim Splicaninom(prezime DUplancic) Covjek ima firmu koja preko koje velike naftne firme US vladi dojavljuju podatke o cuvanju okolisa Covjek iz struke…objasnjavao je zasto ne valja vaditi naftu na Jadranu… Postavlja pitanje zasto je zabranjeno eksploatirati naftu u vodama Kalifornije i Floride Nabrojao je zemljopisne razloge zasto se moze u Meksickom zaljevu i Norveskoj a zasto ne u ovim dvjema US drzavama

Ovaj je članak (novinar: Tomislav Klasnec) bio objavljen u Večernjem listu, 9. kolovoza 2014.: NENAD DUPLANČIĆ: ‘Bušenje Jadrana velika je greška. Druge države s takvom obalom to ne bi dopustile’.

O diskusiji u SAD vidi članak na wikipediji: United States offshore drilling debate. Nova vijest iz Kalifornije (27. kolovoza): Santa Barbara offshore drilling ban fails. Možemo vidjeti da se tamo vode jednake borbe raznih interesa kao i ovdje (“Assemby” je kalifornijsko državno zakonodavno tijelo).

Zanimljivo je prenijeti i neke komentare uz navedeni članak 4 Večernjaku. Jedan čitatelj piše: »na ovom podrucju se upravo vodi geopoliticka energetska borba.na jednoj strani Hrvatska,EU i Amerika sa LNG Terminator na Krku a na drugoj strani Srbija i Rusija sa plinovodom Juzni Tok. Da nazovemo stvari pravim imenom.a u toj borbi se stranke sluze raznoraznim sredstvima.pa tako i navodnoj “brigi o prirodi”.«

Oni koji su posve obuzeti isključivo analizom aktualnih interesa i borbom za moć država, kompanija i pojedinca, u ekonomiji i politici, vrlo lako zaključuju kako su svi ljudi na svijetu obuzeti isključivo brigom o interesima i moći, ili su u njihovoj službi (ili su licemjeri, ili naivčine). Tako i neki dalji komentatori zaključuju, uz logične konzekvence: uopće ne treba obraćati pažnju na bilo kakve parole o zaštiti okoliša i prirode, nego samo gledati, što je čiji geostrateški i drugi interes. Nemase tu što istraživati, sve je jasno.

A zabavno je, da čovjek piše Terminator umjesto terminal. I time prelazi na posve drugu temu, terminal za ukapljeni naftni plin, što s vađenjem nafte i plina u Jadranu nema nikakve veze. To povezivanje je dio promotivne strategije, kojoj je bitan akter aktualni ministar gospodarstva, o Hrvatskoj kao “energetskom čvorištu Jugoistočne Europe”. Istraživanje i eventualna eksploatacija nafte i plina u Jadranu povezuje se s projektima gradnje Transtlantskog plinovoga (TAP) i terminala za ukapljeni naftni plin na Krku.

Pritom se, usporedbama s Norveškom, pretjeruje čak i uz najooptimističkije pretpostavke. Dokazane rezerve prirodnoga plina u Hrvatskoj danas iznose 50 milijardi prostornih metara. Toliko Italija potroši u godinu dana. Kad bi se to novim istraživanjima udvostručilo (što je optimistična pretpostavka), to bi bilo jednako godišnjoj proizvodnji Norveške. Svakako korisno, ali ne mana s neba.

Drugi komentator prelazi na opći “filozofski” nivo, s istom tezom: Neka nam genijalci kazu kako da Hrvatska zivi bez proizvodnje i bez energetske nezavosnosti? Samo od turizma i trgovine kao do sada? Ahaaa. Kazem vam jednu stvar: ovi koji se kriju iza toboznje “brige za zastitu okoliša” imaju neke sasvim druge ciljeve.i to definitivne ne dobre za Hrvatsku.

BRINE LI ITKO ISKRENO O ZAŠTITI OKOLIŠA I PRIRODE?

Takvi naprosto znaju da je “briga za zaštitu okoliša” uvijek tobožnja, i da je uvijek suprotna hrvatskim interesima. To je krajnje jednostavna tehnika: sve se zna, nema potrebe za konkretnim istraživanjima.

Tako su nama ekologistima, koji smo 1980-IH govorili protiv nuklearne energije, superiorno objašnjavali kako smo zapravo u službi velikih naftnih kompanija globalno, odnosno, lokalno, u okviru tadašnje Jugoslavije, u službi “kolubarskog ugljenog lobija” (jer se naime podrazumijevalo, da je jedina alternativa, ako SFRJ ne sagradi desetak nuklearnih reaktora do 2010., gradnja golemih postrojenja novih termoelektrana uz ležišta ugljena na Kolubari i Kosovu).

A kad su 1990-ih u fokus svjetske pažnje došle klimatske promjene, superiorno su nam objašnjavali kako smo u službi nuklearnog lobija, jer nuklearne elektrane ne emitiraju ugljični dioksid (što je točno), te aKo odustanemo od fosilnih goriva, nema drugog načina za zadovoljavanje stalno rastućih potreba za električno emergijom u svijetu osim gradnje nekoliko tisuća nuklearnih reaktora.

Tek 2000-ih godina, počela se pojavljviati optužba da smo zapravo propagandisti i lobisti u službi lobija obnovljivih izbora energije. Zaista, ta nekad marginalna djelatnost postala je veliki biznis, pa postiže i značajan lobistički utjecaj. Biznismeni, koji su u tu djelatnost uložili novac, obično nisu ekologisti – stalo im je do maksimiranje profita. Tako se svijet okreće. Međutim, ekologistima se pripisuje da su na neki podmukli način bili u službi tih velikih ekonomskih interesa dvadeset godina prije nego što su oni stvoreni. (U jednom kratkom novinskom tekstu iz 1987. prenio sam da su instalirani kapaciteti vjetroelektrana u svijetu dosegli 500 megavata; do 2017.,, možda će biti postignuto tisuću puta više.)

Da, tako se svijet vrti: ne može se zanemariti pluralizam interese, ne mogu se zanemariti bitke za moć na svim razinama. Ali ipak, kroz sve to, neko uspijevaju razmišljati i o vrednotama, načelima, dugoročnim i zajedničkim intersima; i o tome, što moć stvarno znači.

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u ekologija, ekonomija, energetika, ideologije, ORaH, politika. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s